ANALIZA LJUBAVI
Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".
Pogledajmo sada zajedno “fenomen ljubavi prema dunjaluku” na koji nam je skrenuta pažnju u na početku citiranom Resulullahovom a.s. hadisu.
Ako je, a jeste, u citiranom hadisu “ljubav prema dunjaluku” spomenuta u negativnom kontekstu, da li to znači da trebamo mrziti živjeti na ovom privremenom prostoru?
Primjetio sam da čak i mnogi muslimani koji se smatraju osvješćenim i koji su radini upravo mrze život i govore: “da samoubistvo nije haram odmah bih se ubio”, pozivajući se na pogrešno shvaćen hadis u kome se kaže da je cio dunjaluk manje vrijedan kod Allaha od krilca komarca (ovo poredjenje nije tu da negira i omalovaži aktivno vodjenje svijeta, što je moguće jedino ako čovjek voli i cijeni datu mu šansu da djeluje). Takvi, sa takvom svješću, odlaze i u dzihad čeznuvši za zalutalim metkom koji će ih izvuci iz ovog, njima mrskog, prostora bitisanja gdje se ionako nisu znali snaći te im osigurati njihovu glavnu, sebičnu, težnju, individualno spasenje.
Ispravno je da vjernik voli što mu je data šansa da živi, da postoji te da je iskoristi u radu za dobrobit čovječanstva u ime Stvoritelja koji će tu ljubav u Njegovo ime višestruko nagraditi a što nema veze sa zaljubljenošću u prolazna dobra ovog svijeta.
Osvrnimo se malo na izraz u hadisu “ljubav prema dunjaluku” i je li ona zaista pokudjena, zabranjena ili se od nas traži samo ispravno doziranje tog osjećaja? Da li je pogrešno voljeti neki planinski predio jer i on je dio dunjaluka? Da li je pogrešno voljeti neku rijeku? Jer čovjek koji kaže:”Volim ovu rijeku!”, izjavljuje ljubav prema dijelu dunjaluka. Da li je pogrešno uživati u ovom svježem dunjalučkom zraku, mirisu kojeg osjetimo rano ujutro ili u hladnim večernjim zimskim satima, pa njime sa uživanjem puniti vlastita pluća? Da li hadis kudi osobu koja izjavi da voli taj vazduh, drvo, plod, rijeku, neki grad... jer je sve to dio dunjaluka? Da li je nepoželjno voljeti tijelo svoje žene, svog muža jer i ono je dio dunjaluka? Da li je nepoželjno i neispravno reći volim ovu gradjevinu, ulicu jer odišu skladom i čistoćom ili i to spada pod nepoželjnu ljubav prema dunjaluku?! Ili možda treba prema svemu nabrojanom biti indiferentan, nezainteresovan i ravnodušan? Da li je sam Poslanik mrzio dunjaluk ili ga je volio ne ustručavajući se to da prizna, pa kaže da mu je najdraže od dunjaluka “zene i mirisi”.
Kaze Resulullah a.s.:"Medju stvarima vasega svijeta, najdraze su mi bile zene i mirisi. A svježina moga oka (radost moga srca) jeste u namazu." (Nesai, Ahmed, Ibn Sa’d)
Dakle sam Božiji poslanik a.s. voli dunjaluk i njegove dijelove jer kako drugačije da ga gradi i usavršava, s tim da je ta ljubav u podredjenom položaju u odnosu na ahiret, vezu sa Gospodarom swt i ahiretske prostore. Činjenica je da čovjek aktivno gradi i ulaže samo u ono što voli i do čega mu je stalo. Čovjek koji ne voli što postoji, ne voli što je sad ovdje na ovom svijetu, čovjek koji ne voli ovaj svijet zajedno sa njegovim detaljima neće biti u stanju ni da taj svijet uredjuje, dizajnira, dotjeriva i vodi! Tako npr. čovjek koji ne voli svoje tijelo neće ga ni održavati, dotjerivati, držati u kondiciji, njegovati. Tako je sa ulicom, gradom, državom, prirodom, društvom i svim ostalim. Tu upravo leži mentalni ćorsokak u koji su zalutali mnogi praktičari islama jer su kroz pogrešno shvatanje analiziranog hadisa počeli prezirati ono što sa ljubavlju i ahiretskim ambicijama traba da grade.
S druge strane kako drugačije objasniti dominantnost nevjernika u izgradnji i vodjenju današnjeg svijeta nego kroz posjedovanje jake ljubavi spram objektom obrade (dunjaluku) i čvrste ambicije da ostave svoj trag iza sebe te iskoriste tu jedinu šansu na ovom svijetu i da ga uljepšavaju, grade, olakšavaju komunikacije i saobraćanja, dekorišu i unapredjuju u jednom procesu punom padova i uspona. Definitvno je da u tom procesu prave velike greške, štete ali i dalje vode ekonomsko-političko vodjstvo, definišu socijalne tokove jer nisu indiferentni i pasivni spram dunjalučkim sadrzajima i potrebama modernog čovjeka.
Pitanje koje se nameće je dokle će se muslimani dičiti posjedovanjem ispravnog koncepta o jednom Bogu ili ispravnog “menhedza”, a decenijama i vjekovima zahvaljivati tom istom Uzvišenom Bogu što im je dao struju, telefon, kompjuter, automobil, avion, voz, klima uredjaj...preko nevjerničkog ali aktivnog uma!!?
Pogledajmo sada neke primjere ispoljavanja ljubavi spomenute u Kur´anu:
"Tako mi života tvog, uistinu su oni u opijenosti svojoj lutali". (Hidzr, 72) (Mlivina Interp. Kur'ana)
U ovom ajetu imamo primjer ljubavi Gospodara prema stvorenju. Allah swt, u svom savršenstvu, uprkos apsolutnoj neovisnosti o čovjeku, se kune životom čovjeka, svoga roba (Muhameda a.s.) kojim je zadovoljan (to je jedini primjer da se Allah swt kune nečijim zivotom), ispoljavajući na taj način svoju ljubav (a On je Veduud) prema čovjeku kojeg voli. Muslimanima se nije dozvoljeno zaklinjati osim sa Allahovim imenom, medjutim ono što je interesantno u ajetu je neustručavanje da se iskaze ljubav prema voljenom što je bitno naglasiti iz razloga što mnogi muslimani smatraju da je ispoljavanje osjećaja slabost. Naprotiv! Pokazivati nježnost mogu samo dovoljno jake osobe, dok se slabići ljudskog roda kriju iza konstantne naglašene grubosti.
Rečeno je: “Uđi u Džennet. Rekao je: “O da moj narod zna, 27. Zašto mi je oprostio Gospodar moj i učinio me od počašćenih!” (JA SIN, 26). (Mlivina interperetacija na bosanski).
U ovom ajetu imamo primjer ljubavi čovjeka prema drugim ljudima. Jedna nesebična ljubav i iskrena želja da njegov narod primi uputu uprkos tome što ga je taj isti narod krvnički ubio zbog toga što je tražio od njih da slijede poslanike. U ovom ajetu je pouka za one koji osjećaju breme potrebnosti širenja ovog dina jer lijepo ilustruje ispravan stav spram potencijalnim Allahovim robovima i univerzalne osobine jedne autentične ljubavi.
Odlike autentične ljubavi:
Definicija ljubavi: pozitivan pokret duse prema spoljasnjem
-dijelimo s drugima svu punoću vlastite ličnosti;
-da bi neko davao punim kapacitetom mora sa nama uživati;
Ljudi obično nesebično daju i djele s drugima svu punoću vlastitih ličnosti samo ako se lijepo osjećaju s drugima, ako uživaju.
Voljeti i faktor rizika;
-strah od gubitka, neuzvraćenosti osjećaja, ranjivost;
Kukavice i sebični ljudi nemaju hrabrosti da vole jer ljubav zahtjeva rizik, hrabrost i darežljivost. Strah od neuzvraćene ljubavi, neuzvraćenih osjećaja, moguće povrjedjenosti spriječava mnoge da autentično vole, jer duboko, iskreno i nesebično da vole mogu samo hrabri i darežjivi.
Ljubav se povećava, produbljuje dijeljenjem
Drugi razlog zbog kojeg ljudi vole nedosljedno i nepotpuno je što smatraju da se čovjek dijeljenjem osjećaja troši te čuva tu svoju formu ljubavi/voljenja na uzak krug ljudi. Slične zablude postoje kada je upitanju znanje i novac. Mnogi ljudi sebično čuvaju znanje u sebi čekajuci samo specijalne prilike da ga plašljivo iznesu samo zato što ne shvataju da se znanje povećava dijeljenjem, bas poput novca (kroz zekat na znanje i novac).
Ljubav uključuje i potrebu da znamo da je makar jednoj osobi stalo što postojimo
Ljudi imaju prirodnu potrebu da osjete kako pripadaju nečijim srcima i da njihovo postojanje znači nešto pa makar jednoj osobi. To saznanje opskrbljuje čovjeka samopouzdanjem i osjećajem vlastite važnosti i vrijednosti.
Ljubav = briga o nečemu / nekome ;
Čovjek ima prirodnu potreba da utiče na nečiji život i da dozvoli nekome da utiče na njega pošto ima potrebu da usavršava i bude usavršen.
Ljubav prema osobi i osobinama osobe;
Malo je ljudi koji znaju kod drugih uočiti i zavoljeti bit, stalna svojstva, ne privremena stanja slabosti kojima smo svi kao ljudi podložni;
Znati voljeti sebe i prihvatiti sebe uprkos nesavršenstvu
Čovjek istinski voli samo ono što poznaje jer čovjek je uglavnom neprijatelj onoga što mu je strano. Čovjek koji ne poznaje samoga sebe teško da može imati ispravan stav spram samim sobom, samim tim njegova sposobnost voljenja samoga sebe dolazi u pitanje. A kako da voli druge onaj ko sebe ne poznaje niti voli?! Kako da voli na jednom višem nivou i potpuniji način (ljubav prema Allahu swt) ako nema znanja o razvijanju ljubavi prema nečemu kod sebe ili drugih stvorenja na svojoj razini?
Potreba za dijeljenjem, empatičnost
Čovjek ima potrebu da dijeli s drugima svoje snove, ideje, strahove, osjećanja, da iznese svoj duševno-umni sadržaj, obogati i bude obogaćen. Jedna od velikih prepreka u ovom slučaju je nesposobnost drugih da ispravno slušaju (ranije objašnjeno) pošto većina ljudi i kada šuti i ne sluša nego čeka svoju priliku da nešto kaže, dok im je pojam empatičnog slušanja stran.
Pasivna ljubav
Očekujemo da nam se desi ljubav, obori nas s nogu (engleski: fall in love);
Aktivna ljubav
Poželjna ljubav koju aktivno stvaramo, činimo da nam se desi (engleski: grow in love );
Ljubav kao faktor rasta
Mnogi ljudi se pozivaju na ljubav, tvrde da nas neizmjerno vole, medjutim tom istom ljubavlju nas guše, sputavaju, nepoštuju različitosti, nastoje preuobličiti u vlastite mentalne i duhove klonove pošto nas tek tada znaju i mogu “voljeti”.
Poznavanje osobe koju volimo zajedno sa njenim ogranicenjima
Autenticna ljubav tolerise imperfekciju jer je zasnovana na poznavanju pozitivnosti i negativnosti drugih ljudi (primjer hadisa u kome Allahov poslanik a.s. brani jednog pijanog čovjeka uz obrazloženje da on ipak voli Allaha i Njegovog poslanika);
Briga o stanju osobe koju volimo;
Istinska briga, ne posesivno sputavanje;
Poštovanje digniteta osobe
-čuvanje njenog identiteta;
-muslimanske porodice, džemati,društva moraju biti unije gdje je očuvana tudja individualnost;
Odgovornost spram osobe;
-direktna povezanost u sreći i nesreći, radosti i tuzi, uspjehu i padu;
Voljeti drugima što i sebi; čak i više Primjer ljubavi izmedju ansarija i muhadžira koju Kur´an prenosi;
Voljeti kao da ćemo sutra umrijeti
-Čovjek koji hoće istinski da voli nekoga mora voljeti kao da će ga sutra izgubiti;
Ostati zajedno uz sjećanje i viziju
Ostati zajedno kao porodica, tim, džemat uprkos neizbježnim nesuglasicama uz zajedničku viziju budućnosti i sjećanje na ono pozitivno, lijepo, korisno i zajedničko.
Priredio Edin Tule
